To je hronična recidivantna dermatoza koja se manifestuje epidermo-dermalnim lividnim papulama. Promjene se mogu lokalizovati na bukalnoj sluznici, podlakticama, potkoljenicama i sakralnoj regiji.

Etiologije oboljenja  osnovi nije poznata ali se smatra do postoji imunološka reakcija celularnog tipa koja je usmjerena ka keratinocitima kože i sluzokože, koju uzrokuju strani antigeni. Ova reakcija završava karakterističnim limfocitnim infiltratom. Pretpostavlja se da postoje provocirajući faktori, kao što su zubne plombe, razne vrste lijekova i virusne infekcije.

Oboljeli su uglavnom osobe srednje živtne dobi, a oboljenje je dosta često zastupljeno po nekim podacima do 1% opserviranih drmatoloških bolesnika.

Promjene se uglavnom javljaju kako na koži tako i na sluznicama.

Predilekciona mjesta su: podlaktice i fleksorne strane doručja, lumbalni i perimaleolarni predjeli, bukalna sluznica kao i sluznica na polnim organima.

Tipična promjena kod lihena je lividna, poligonalna na osvjetlhjanju sjajna papula koja je praćena pruritusom. Promjene su uglavnom rasporedjene simetrično. Na podlakticama ,fleksorno. Fleksorno na ravnoj površini papule zapažaju se bjeličaste mrežice , Wickham-ove strije ili “fenomen mrežice”. Pojedinačne papule se mogu slivati u ploče raznih oblika u vidu mozaika. Na sluznici usne regije zapažaju se samo Wickamove strije bez papulozne komponente u vidu tačkica ili mrežice. Takodje postoje promjene, naročito na zglobovima koje su izložene trenju, što dovodi do oblika lihena koji nazivamo, lichen hipertrophicus. Ovo oboljenje takodje može dovesti do generalizacije promjena i pojave eritrodermije.

Važno je napomenuti da je svrab takodje prisutan kod ove dermatoze uz koji se često sreće i Kobnerov fenomen, izomorfni podražajni efekt. Posledica fizičkog povredđivanja. Promjene na kapiliciju uzrokuju ireverzibilnu alopeciju, a promjene na nokatnim pločama su u vidu :onihodistrofije, oniholize i longitudinalne izbrazdanosti.

Promjene na sluznici se lokalizuju, bukalno, na jeziku, genitalno i analno uz pojavu leukoplakiformnih manifestacija. Spontana regresija promjena je takodđe moguća, a na mjestu promjena se nalaze hiperpigmentirane rezidue koje se vremenom saniraju. Postoje oblici koji su izrazito rezistentni na liječenje i traju godinama, a i recidivi bolesti su česti. Najrezistentniji oblici na terapiju su: hipertrofični, ulcerozni, aktinični, anularni, folikularni,

vezikulobulozni, linearni.

Klinički ovo oboljenje može imati sličnosti sa hroničnim eritemskim lupusom, vulgarnom psorijazo, kao i lichen simplex hronicusom.

Liječenje oboljenja je u domenu dermatovenerologa.