Hlamidija, mikoplazma i ureaplazma spadaju u najčešća oboljenja mlađih osoba i osoba koje su sklone mjenjanju seksualnih partnera. Uzročnik hlamidije je Chlamydia trachomatis, specifična bakterija koja se uglavnom lokalizuje na sluznicama. Za samu hlamidiju je posebno značajno da ne daje vidljivo značajne simptome ali su posledice od ne liječenja iste vrlo ozbiljne.
Statistički gledano hlamidija je najčešće polno oboljenje odmah nakon kondiloma i ostalih uretritisa, a na svaku desetu polno aktivnu osobu dođe jedna oboljela od hlamidije. Hlamidija se prenosi seksualnim kontaktom u svim oblicima kad se dolazi u kontakt sa oboljelom sluznicom inficirane osobe. A to govori da se tokom porođaja može inficirati novorođenče. Ako se hlamidija ne liječi može dovesti do upale pluća i konjuktivitisa kod malih beba a kod odraslih osoba komplikacije mogu rezultirati i sa sterilitetom, kako kod muškaraca tako i kod žena.Kod osoba koje mjenjaju seksualne partnere učestalost hlamidije je vrlo visoka. A imajući u vidu da su tegobe kod oba pola skoro asimptomatske oboljeli šire bolest a ni svjesni nisu da su oboljeli.
Treba napomenuti da osoba ako se izliječi od hlamidije, kad ponovo dođe u kontakt sa oboljelom osobom opet će se inficirati.Kod osoba ženskog pola hlamidija inficira urinarni trakt i cerviks uterusa. Tegobe su posebno izraženije kod seksualno aktivnih tinajdžerki kod kojih još nije došlo do potpunog razvoja ženskih polnih organa.Kod osoba muškog pola hlamidija izaziva upalu sjemenovoda ili epididimitisa kao i upalu i bolnost testisa.Nakon kontakta sa oboljelom osobom prve tegobe se pojavljuju nakon 7-21 dan, a seksualno aktivne osobe bi se trebale svake godine testirati na hlamidiju.Ipak najčešći simptomi i tegobe zaraženih žena sa hlamidijom su: osjećaj peckanja tokom ili nakon mokrenja, pojačan vaginalni sekret koji ne mora imati neprijatan miris, bolne senzacije u donjem dijelu leđa, bolovi tokom seksualnog odnosa, pojava vaginalnog krvarenja koje nije u vezi sa redovnom menstruacijom.
Najčešći simptomi zaraženih muškaraca su: peckanje tokom uriniranja, bjeličasti iscjedak ljepljivog izgleda, otok polnog organa uz otok, crvenilo i povremeni svrab. Dijagnostikovanje hlamidije se vrši na osnovu Hlamidija testa kojim se dokazuje prisutnost hlamidije u organizmu.Postoji nekoliko vrsta testova koji su svi pouzdani i tačni ako se rade i adekvatno opremljenim laboratorijama.
Liječenje treba voditi pod nadzorom dermatologa ili ginekologa, uvjek se liječe oba partnera ako su zaražena a seksualni odnosi se prekidaju do konačnog izliječenja.
Poslije izliječenja na hlamidiju ne postoji imunitet pa se izliječena osoba može ponovo zaraziti hlamidijom ako stupi u odnos sa oboljelom osobom.