Kompulsivno čupanje dlaka ili trichotillomania je poremećaj čija kompleksnost se sve više uviđa, kako zbog broja ljudi koji pogađa, tako i zbog izuzetno negativnih posljedica na pojedinca koji je pogođen i njegove porodice, pogotovo ukoliko se radi o djetetu ili adolescentu.

Postoje različite „vrste" čupkanja; neki uopšte ili skoro uopšte nisu svjesni radnje, dok drugi izjavljuju da je čupkanje automatizovano (slično tiku), postoje i oni koji koji navode da im čupkanje pričinjava zadovoljstvo. Za neke postoje rituali koji su vezani za iščupanu kosu, kao i oni čije čupanje je u potpunosti nenamjerno što ih približava klasičnom opsesivno kompulsivnom poremećaju.
Kako je zvanični opis u određenoj mjeri limitiran, možda je najadekvatnije reći da je trichotillomania hronično i repetitivno čupanje dlaka (kose, obrva, pazušnih i dlaka polnih organa), a dalja istraživanja će ustanoviti kojoj od kategorija pripada ovaj poremećaj ili je možda i sam zasebna kategorija.
Nažalost, naučna istraživanja o učestalosti ovog poremećaja su izuzetno malobrojna. Tako neki podaci iz 50-ih godina govore da se radi tek o 0,5% populacije, do novijih koji navode podatak o obuvatu od 2 do 3 procenta populacije. Čini se da je trihotilomania češća kod žena nego kod muškaraca i da je prosječan uzrast na kojem nastaje poremećaj između 10 i 13 godina.

Uzroci...

O uzročnicima čupanja dlaka postoje različite teorije. Ovom prilikom ćemo navesti neke od modela koji objašnjavaju nastanak ovog poremećaja. Postoje različiti modeli, od psihoanalitičkog koji navodi da čupanje ima funkciju razrješenja konflikta sa okolinom, u prvom redu sa porodicom; preko bihejvioralnog koji ističe da je trihotilomania naučeno ponašanje koje se ustaljuje jer smanjuje tenziju; do neurobiološkog koji govori o mogućnosti da je poremećaj uzrokovan određenim neurotransmiterima kao i nivoom glukoze u mozgu.
Psihološki faktori u svakom slučaju mogu da budu okidač za ovu pojavu. Uglavnom su to neke stresne situacije kao što je:

• Smrt u porodici
• Odvajanje od roditelja
• Početak škole
• Razvod roditelja
• Selidba
• Odlazak na fakultet
• Novi posao

Može se javiti nakon zaraznih i tjelesnih oboljenja, naručito kod mlađe djece, kao i povreda glave na mjestu koje dijete dodiruje, češka usljed svraba.

Osjećaj srama...

Osobe pogođene trihotilomaniom imaju jak osjećaj srama i nelagode, te nastoje da prikriju područje zahvaćeno čupkanjem. Istraživanja dr Christensena i njegovih kolega otkrivaju da čak 87% učesnika ove studije nastoje prikriti ili sakriti na neki način dio tijela koji osoba čupka. Izgubiti kosu zbog alopecije ili ćelavosti može biti izarzito neprijatno iskustvo za osobu, ali razlog gubitka u tim slučajevima je očigledan svima koji poznaju osobu te je očigledno da sama osoba ne uzrokuje promjenu. U slučaju trichotillomanie osoba ima jak osjećaj krivice i lične odgovornosti koje dalje djeluju razarajuće na samopoštovanje.

Terapija...

Naučnih istraživanja je jako malo pa nemamo ni jasne pokazatelje o liječenju ovog poremećaja. Teško je pronaći standardne mjere za evaluaciju uspješnosti tretmana kao i odgovarajuće skala za procjenu, a kontrolisana istraživanja u ovoj oblasti praktično ne postoje .
U svakom slučaju psihoterapijski rad sa osobom koja ima poremećaj je neophodan, naime ova vrsta liječenja se pokazala kao efikasna u kombinaciji sa nekim drugim terapijama (medikamentoznim).
Ukoliko se radi o djetetu nužno je da roditelji budu maksimalno informisani i osvješteni, te da se na adekvatan način postave prema djetetu.